Godine 1801. pojavio se poseban tkalački stan. Zvao se žakardni tkalački stan. Njegova neobičnost bila je u tome što su probušene kartice upravljale tkanjem. Umjesto da osoba ručno upravlja svakim dijelom, stan je slijedio upute s kartica koje su imale rupe. Te rupe određivale su kako će stroj izrađivati tkaninu. Kartice su bile jednostavne, ali ideja je za svoje vrijeme bila izvanredna. Na slici vidimo vrlo velik stroj s mnogo tankih niti. U sredini visi širok komad svijetle tkanine. Na prednjoj strani namotano je još tkanine. Oko tkanine nalaze se metalni dijelovi i kotači. Stan izgleda složeno, ali njegova je osnovna ideja jasna: probušene kartice vode proces tkanja. Žakardni stan povezuje staru vještinu tkanja s ranim oblikom upravljanja strojem. Pokazuje kako jednostavne upute mogu usmjeravati velik stroj i pomoći u stvaranju tkanine. Zato je važan primjer susreta ručnog zanata i nove strojne tehnologije.
_Chemnitz.JPG){kind=link}